Charlotte Mary Wilson odigrala je važnu ulogu u pojavi britanskoga anarhističkoga pokreta tijekom 1880-ih, a između ostaloga bila je osnivačica, prva urednica i nakladnica časopisa Freedom, časopisa koji je godinama bio glas glavne struje britanskoga anarhizma, a iznimno važnu ulogu imala je i u sklopu nakladničke kuće Freedom Group tijekom prvog desetljeća njezina postojanja. Rođena je 1854. u selu Kemertonu. Otac joj je bio liječnik, a majka je potjecala iz uspješne trgovačke i svećeničke obitelji. Obrazovala se onoliko koliko je u to doba bilo dostupno djevojkama. Tijekom studija izgubila je vjeru u Boga i privukle su je lijeve političke ideje. Dvije godine nakon što je napustila Cambridge (gdje je studirala, ali nije imala pravo kao žena polagati završne ispite), udala se za Arthura Wilsona, a s vremenom su oboje postali skloni vrlo progresivnim stajalištima. Preselili su se u Wyldes, u staru ladanjsku kuću na sjeveru Hamstead Heatha, a Charlotte je odlučila da ne živi od muževa novca. Uključila se u različite društvene aktivnosti, ali ponajviše u socijalistički i anarhistički pokret. Posebno ju je obilježilo suđenje anarhistima u Lyonu 1883., na kojem su Petar Kropotkin i mnogi francuski anarhisti poslani u zatvor i o kojemu je britanski tisak obimno izvještavao. Nakon svega toga postala je javna zagovornica i socijalizma i anarhizma.
„Anarhizam nije sustav, nego teorija ljudskoga razvoja; nije utopijski san o budućnosti, nego vjera u sadašnjost; nije lijek za sve ljudske grijehe, promjenom materijalnih društvenih uvjeta, nego prosvjed protiv određenih nedvosmislenih zala, koja um i iskustvo ističu kao ukorijenjena u pozadini predrasuda naše moralne sljepoće. Tu pobunu, tu teoriju, tu vjeru, unosi anarhizam u svaki dio života, s uvjerenjem da će ljudi jednoga dana vidjeti kako bi lijep život mogao biti.“